SPOLNI PREODGOJ!

IDEOLOŠKE LAŽI O KURIKULU „ZDRAVSTVENOG ODGOJA“

Zagovornici tzv. spolnih i reproduktivnih prava iznose niz neutemeljenih i obmanjujućih tvrdnji kako bi opravdali uvođenje ideološki obojenih programa spolnog odgoja djeci, i to već od najranije dobi. U hrvatskom kontekstu, takvi se programi ne nazivaju otvoreno „sveobuhvatnim spolnim odgojem“, već se uvode pod nazivom zdravstveni odgoj, često upakiranim uz teme mentalnog zdravlja, jednakosti i zdravih stilova života.

Jedna od temeljnih tvrdnji na kojoj se gradi čitava konstrukcija ovih programa jest tvrdnja da međunarodno pravo već jamči djeci pravo na tzv. sveobuhvatni spolni odgoj. Ta je tvrdnja netočna.

Unatoč tome, posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za „pravo na obrazovanje“ iznio je takvu tvrdnju pred Općom skupštinom UN-a, pritom navodeći da bi spolni odgoj trebao uključivati i poučavanje djece o erotizmu. Međutim, ne postoji nijedan obvezujući međunarodni dokument o ljudskim pravima koji djeci jamči pravo na ovakav oblik spolnog odgoja, a osobito ne bez suglasnosti roditelja.

Roditelji su, sukladno međunarodnim konvencijama i nacionalnim ustavima, primarni i odgovorni odgojitelji djece, a država ima obvezu poštivati njihova uvjerenja i pravo sudjelovanja u odgoju.

Zagovornici ovih ideoloških kurikula tvrde da će oni:

  • spriječiti maloljetničke trudnoće
  • smanjiti spolno prenosive bolesti
  • spriječiti HIV/AIDS
  • spriječiti prisilni ili neželjeni spolni odnos
  • smanjiti nasilje nad ženama
  • pomoći izlasku iz siromaštva
  • potaknuti „održivi razvoj“ kroz kontracepciju
  • čak pridonijeti borbi protiv klimatskih promjena
  • odgoditi početak spolne aktivnosti
  • povećati sposobnost mladih za odgovorno odlučivanje
  • osnažiti sudjelovanje mladih u društvu i „ostvarivanje ljudskih prava“
  • povećati kritičko mišljenje i obrazovna postignuća
  • povećati osjećaj osobne učinkovitosti i samopouzdanja
  • povećati „seksualno blagostanje i zadovoljstvo“
  • povećati „rodnu ravnopravnost“

Na prvi pogled, malo koji roditelj ili donositelj odluka ne bi poželio takve ishode za djecu. Međutim, znanstveni dokazi ne potvrđuju da ovakvi programi postižu navedene ciljeve. Naprotiv, brojna istraživanja iz zemalja u kojima se provode desetljećima pokazuju porast:

  • rizičnih ponašanja,
  • emocionalne zbunjenosti,
  • problema mentalnog zdravlja
  • identitetskih poteškoća kod djece i mladih

Ove tvrdnje ne služe informiranju, nego prikrivanju stvarne svrhe ideološkog spolnog odgoja. Njegov temeljni cilj, koji se rijetko javno izgovara, jest:

PROMJENA SPOLNIH I RODNIH NORMI DRUŠTVA TE NAMETANJE KONTROVERZNIH IDEOLOŠKIH KONSTRUKATA NOVIM GENERACIJAMA.

U brojnim slučajevima, uključujući i tzv. ministarske deklaracije o spolnom odgoju u Africi, pokazalo se da su politički predstavnici bili pod snažnim pritiskom međunarodnih organizacija i agencija UN-a, koje su često same sudjelovale u pisanju dokumenata koje su ministri kasnije samo formalno usvojili.

Takvi primjeri jasno pokazuju da se ne radi o demokratskom procesu utemeljenom na potrebama djece i obitelji, nego o ‘top-down’ ideološkom pritisku.

U Hrvatskoj se ideološki spolni preodgoj ne uvodi otvoreno, nego pod krinkom „zdravstvenog odgoja“. Roditeljima se nude velika obećanja, dok se istodobno prešućuju razvojni, znanstveni, etički i pravni rizici.

Udruga Članak 64. smatra da je dužnost roditelja i stručnjaka razotkrivati ove lažne tvrdnje, zahtijevati transparentnost i braniti pravo djece na razvojno primjeren, cjelovit i neideološki odgoj.

Scroll to Top