SLUŽBENI DOPIS UDRUGE ZA ZAŠTITU DJECE I OBITELJI „Članak 64.“
Predmet: Zahtjev za hitnu procjenu profesionalne podobnosti odgojitelja, udaljenje iz skupine i zaštitu djece sukladno Ustavu RH i Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju
Poštovani,
obraćamo Vam se kao Udruga za zaštitu djece i obitelji „Članak 64.“, kao svim nadležnim tijelima i odgovornim osobama u čijem je djelokrugu zaštita djece rane i predškolske dobi.
Zabrinutosti su vezane uz zapošljavanje odgojitelja čija javna prezentacija, komunikacija i ponašanje ulaze u izravan sukob s pedagoškim standardima, psihološkom sigurnošću djece, ustavnim pravima roditelja te nacionalnim i međunarodnim dokumentima koji uređuju rani i predškolski odgoj.
Ovaj dopis potpisujem i kao stručnjakinja iz područja molekularne biologije i neurobiologije čovjeka, s posebnim fokusom na razvoj mozga djece i neurobiološke obrasce seksualne disinhibicije i devijantnih ponašanja. Na temelju znanstvenih dokaza potrebno je jasno istaknuti da javna seksualizacija identiteta, rodno-performativna disinhibicija i eksplicitni obrasci seksualiziranog samoprikazivanja predstavljaju stabilne obrasce ponašanja, a ne estetske ili zabavne preferencije koje se mogu po volji „isključiti“ u profesionalnom kontekstu. Upravo zato njihovo unošenje u rad s malom djecom predstavlja ozbiljan rizik. Detaljno znanstveno obrazloženje prilažemo u Prilogu 1: Znanstvena ekspertiza.
ČINJENIČNA PODLOGA SLUČAJA
Roditelji i građani upozorili su nas da odgojitelj zaposlen u jednoj skupini dječjeg vrtića na svojim javno dostupnim profilima objavljuje velik broj sadržaja seksualizirane naravi. Ti sadržaji obuhvaćaju eksplicitne fotografije u estetici drag-queen performansa, seksualizirane ženske odjevne kombinacije te brojne objave koje uključuju elemente performativne seksualnosti. Javna dostupnost takvih materijala potpuno je nespojiva s ulogom osobe koja svakodnevno predstavlja moralni, emocionalni i bihevioralni model djeci predškolske dobi.
Posebno zabrinjava činjenica da se u javnim objavama iste osobe nalaze i komentari u kojima se ismijavaju ili omalovažavaju heteroseksualni roditelji, bračna zajednica i tradicionalne obiteljske vrijednosti. Odgojitelj, kao profesionalna figura koja predstavlja prvu formalnu odgojno-obrazovnu instancu u životu djece, dužan je poštovati roditelje i obitelji djece kojoj je povjeren.
Dodatno, roditelji su izvijestili o konkretnom verbalnom incidentu u skupini već u prvih nekoliko dana radnog odnosa. Na jednostavno pitanje djeteta: „Zašto nosite roze papuče?“, odgojitelj je odgovorio:
„Zato jer se volim oblačiti kao žensko.“
Ovaj odgovor nije samo pedagoški neprimjeren; on je praktičan dokaz disinhibicije – nemogućnosti odvajanja vlastitih identitetskih i seksualiziranih obrazaca od profesionalne uloge i odgojnog konteksta. Dijete predškolske dobi nema kognitivnu mogućnost razumijevanja takvih pojmova, što ovo čini ne samo neprimjerenim, nego i potencijalno štetnim. Upravo ovakvi trenuci – spontani, nenadzirani, neprimjereni – pokazuju da osoba nije u stanju inhibirati obrasce koji pripadaju intimnoj ili odrasloj sferi čak ni pred najmlađom djecom.
USTAVNI OKVIR I PRAVA RODITELJA
Ustav Republike Hrvatske u članku 63. potvrđuje posebnu zaštitu djece i mladeži te obvezu države da stvara uvjete u kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. U članku 64. Ustava nedvosmisleno se jamči roditeljima:
„pravo i dužnost odgajati djecu i osigurati im pravo na moralni, duhovni i socijalni razvoj, u skladu sa svojim uvjerenjima.“
To znači da odgojno okruženje ne smije biti mjesto u kojem se roditeljima nameću vrijednosni obrasci koji su u suprotnosti s njihovim uvjerenjima, niti mjesto u kojem se djeca izlažu sadržajima koji prelaze okvire onoga što obitelji smatraju moralno i razvojno primjerenim.
U situaciji u kojoj odgojitelj javno objavljuje seksualizirane sadržaje, javno vrijeđa i omalovažava roditelje i njihove vrijednosti, uvodi djecu u rodno–seksualizirane koncepte i ne može inhibirati vlastite identitetske obrasce ni u izravnoj interakciji s djetetom, govorimo o ozbiljnom kršenju ustavnih prava roditelja i o ugrozi načela najboljeg interesa djeteta.
Članak 63. Ustava RH istodobno obvezuje državu da štiti materinstvo, djecu i mladež te da stvara socijalne, kulturne, odgojne i druge uvjete za dostojan život djece. To znači da su Ministarstvo, osnivač vrtića (Grad Zagreb), upravno vijeće i ravnatelj vrtića dužni aktivno osiguravati zakonit, siguran, neutralan i razvojno primjeren odgojni okvir za djecu, a ne pasivno promatrati ili relativizirati potencijalne povrede tih prava. Svaka odluka o zapošljavanju osoba koje neposredno rade s djecom mora biti utemeljena isključivo na najboljem interesu djeteta, a ne na ideološkim ili političko-aktivističkim kriterijima.
NAJBOLJI INTERES DJETETA KAO NAJVIŠE PRAVNO NAČELO
Konvencija o pravima djeteta u članku 3. stavku 1. izričito propisuje da je u svim aktivnostima koje se odnose na djecu – bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela – najbolji interes djeteta od najveće važnosti. To je najviše pravno načelo u području zaštite djece: nijedno drugo pravo – političko, identitetsko, radno ili aktivističko – ne može imati prednost nad najboljim interesom djeteta.
U ovom slučaju, najbolji interes djeteta jasno zahtijeva da se preispita profesionalna podobnost osobe koja radi s predškolskom djecom, a javno objavljuje seksualizirane sadržaje i u izravnoj komunikaciji uvodi djecu u svoje identitetske obrasce. Svaka odluka o zadržavanju ili udaljenju takve osobe mora biti donesena isključivo kroz prizmu psihofizičke dobrobiti djeteta, a ne kroz zaštitu pojedinčevog aktivističkog ili identitetskog statusa.
ZAKONODAVNI OKVIR I PEDAGOŠKA OBVEZA VRTIĆA
Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju jasno propisuje da se odgoj ostvaruje u skladu s razvojnim osobinama djece te socijalnim, kulturnim i vjerskim potrebama obitelji (čl. 3. st. 2.). Vrtić je obvezan dopunjavati obiteljski odgoj i surađivati s roditeljima (čl. 16.). Javno ismijavanje heteroseksualnih roditelja i tradicionalne obitelji izravno je proturječno toj zakonskoj obvezi.
Isti zakon propisuje da se programi ostvaruju „u dogovoru s roditeljima“ (čl. 21. st. 3.). U ovom slučaju roditelji su bili potpuno zaobiđeni i stavljeni pred gotov čin, bez mogućnosti informiranog pristanka ili rasprave.
Zakon nadalje navodi da osobe koje neprofesionalnim ponašanjem ugroze prava i interese djece ne mogu raditi u vrtiću (čl. 25. st. 9.). Javno seksualizirano ponašanje i izjava djetetu navedenog sadržaja predstavljaju upravo takvo neprofesionalno postupanje.
Drugim riječima, zakon prepoznaje upravo ono što se u ovom slučaju dogodilo – da neprofesionalno ponašanje koje šteti interesima djece zahtijeva reakciju nadležnih tijela i odgovarajuće sankcije.
OBVEZA NEUTRALNOSTI ODGOJITELJA
U svim suvremenim pedagoškim sustavima, uključujući hrvatski, postoji temeljno profesionalno načelo: odgojitelj mora biti neutralan i nepristran te ne smije nametati djeci osobna uvjerenja, vrijednosti ili identitetske koncepte.
Neutralnost odgojitelja proizlazi iz niza međunarodnih i nacionalnih dokumenata:
- Konvencija o pravima djeteta, čl. 3. st. 1., utvrđuje da je u svim postupanjima vezanima uz djecu „najbolji interes djeteta od najveće važnosti“. Nametanje osobnih identitetskih koncepata djeci predškolske dobi nije u njihovom najboljem interesu.
- Europska konvencija o ljudskim pravima i njezini protokoli štite pravo roditelja da djecu odgajaju u skladu sa svojim uvjerenjima; odgojitelj ne smije djelovati suprotno uvjerenjima roditelja niti ih ismijavati.
- Zakon o odgoju i obrazovanju propisuje da odgoj i obrazovanje moraju biti usmjereni na cjelovit razvoj djeteta, slobodni od bilo kakve diskriminacije. Uvođenje rodno–seksualiziranih koncepata u predškolskoj dobi nije dio razvojnih potreba djeteta.
- Pravilnik o standardima i normativima vrtića navodi da odgojitelj mora biti neutralan, nepristran i dužan poštovati prava sve djece i obitelji; objave koje ismijavaju heteroseksualne roditelje i javna seksualizacija vlastitog identiteta izravno krše ovu obvezu.
Odgojitelj ima zakonsku i moralnu obvezu stvoriti sigurno, predvidljivo i poticajno okruženje, poštovati prava i vrijednosti svih obitelji, djelovati u korist djeteta – a ne radi samoprezentacije vlastitog identiteta – te štititi dijete od sadržaja za koje ono nema razvojnu sposobnost razumijevanja.
U predmetnom slučaju vidljivo je da odgojitelj nije održao profesionalnu neutralnost, nego je svojim javnim sadržajima i verbalnim istupima izravno utjecao na djecu prema vlastitim identitetskim obrascima. Time je povrijeđena i zakonska obveza i najbolji interes djeteta.
PITANJE DISKRIMINACIJE – PRAVNI OSVRT
Svjesni smo da se svaka javna rasprava o profesionalnoj podobnosti odgojitelja koji javno ističe svoj identitetski ili spolni izraz može pokušati prikazati kao „diskriminacija“. Međutim, Zakon o suzbijanju diskriminacije vrlo jasno propisuje da se različito postupanje ne smatra diskriminacijom kada je ono nužno radi zaštite prava i dobrobiti djece. Sukladno članku 9. stavku 2. točki 10. i stavku 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije, različito postupanje nije diskriminacija ako je utemeljeno na legitimnom cilju, ako je nužno radi zaštite prava i sloboda drugih te ako su korištena sredstva primjerena i razmjerna tom cilju. Posebno je važno istaknuti da se zaštita prava i dobrobiti djece smatra legitimnim ciljem najviše razine.
U predmetnom slučaju, zahtjev roditelja i naše Udruge nije usmjeren na diskriminaciju odgojitelja, nego isključivo na zaštitu dobrobiti djece rane i predškolske dobi, zaštitu ustavnih prava roditelja te osiguranje neutralnog i sigurnog odgojnog okruženja. Reakcija roditelja i institucija u tom smislu nije nezakonita diskriminacija, nego izvršavanje zakonske dužnosti – zaštititi dijete kao posebno ranjivu skupinu.
U radu s djecom po samoj se naravi stvari primjenjuju stroži kriteriji prikladnosti ponašanja, profesionalne neutralnosti i komunikacije nego u drugim djelatnostima. Bit problema ovdje nije nečiji privatni identitet, nego utjecaj ponašanja i javne komunikacije odrasle osobe na psihofizički razvoj predškolskog djeteta.
Roditelji nisu protiv osobe.
Roditelji su – za svoju djecu.
PROFESIONALNA ODGOVORNOST I USPOREDBA S DRUGIM SLUŽBAMA
U svim osjetljivim državnim i javnim službama – policiji, vojsci, pravosuđu, saborskoj i drugim službama – javno ponašanje kandidata, uključujući mrežnu aktivnost, podliježe strogoj provjeri. Osobe koje javno objavljuju seksualizirane, vulgarne, destabilizirajuće ili radikalne sadržaje jednostavno ne mogu biti zaposlene na pozicijama s povećanom odgovornošću.
Postavlja se stoga ključno pitanje: zašto bi prag zaštite djece bio niži nego prag zaštite odraslih građana?
Ako osoba s navedenim profilom i ponašanjem ne bi mogla biti zaposlena kao policijski ili sudski službenik, tada je potpuno neprihvatljivo da preuzima odgojnu i emocionalnu ulogu nad predškolskom djecom. Djeca zaslužuju barem jednaku zaštitu kao i odrasli korisnici javnih službi, a ne nižu.
ZAHTJEV ZA POSTUPANJE
Sukladno Ustavu RH, Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju te znanstvenim činjenicama iz Priloga 1, tražimo:
- hitnu procjenu profesionalne, pedagoške, psihološke i etičke podobnosti predmetnog odgojitelja
- njegovo udaljenje iz neposrednog rada s djecom
- žurno uključivanje roditelja u sve korake postupka
- izradu jasnih standarda javne i mrežne prezentacije zaposlenika vrtića
- donošenje protokola za postupanje u situacijama kada zaposlenik javno objavljuje seksualizirane ili radikalno ideološke sadržaje
transparentno informiranje roditelja o svim poduzetim mjerama
Također tražimo da osnivač vrtića (Grad Zagreb) i nadležno Ministarstvo izvrše nadzor nad zakonitošću rada vrtića, načinom zapošljavanja odgojitelja i postupanjem ravnatelja u ovom slučaju, te da se utvrdi jesu li povrijeđena prava djece, roditelja i zakonski propisi koji uređuju rad predškolskih ustanova.
ZAVRŠNA NAPOMENA
Ovaj dopis nije usmjeren protiv identiteta bilo koje osobe, nego prema zaštiti djece, poštivanju roditeljskih prava, profesionalnoj primjerenosti i očuvanju povjerenja između obitelji i odgojno-obrazovne ustanove.
Posebno naglašavamo da je konkretan incident, u kojem je odgojitelj malom djetetu izjavio kako se „voli oblačiti kao žensko“, jasan pokazatelj nemogućnosti inhibicije osobnih identitetskih obrazaca čak i u najosjetljivijoj situaciji profesionalnog djelovanja. Time je argument o riziku prestao biti teorijski – postao je verificiran i dokumentiran.
Djeca predškolske dobi zaslužuju stabilno, nenametljivo, psihološki primjereno i sigurno okruženje. Vrtić ne smije postati prostor osobnog afirmiranja identiteta odraslih, nego mjesto u kojem je u središtu – dijete.
Molimo za hitan odgovor i postupanje u skladu s najboljim interesom djece.
S poštovanjem,
Udruga za zaštitu djece i obitelji „Članak 64.“
Josipa Nemet, dr. sc., mol. biol.
PRILOG 1: Znanstvena ekspertiza o rizicima seksualno disinhibiranog ponašanja u odgojnoj ulozi s malom djecom
- Uvod: predmet i svrha ekspertize
Ova znanstvena ekspertiza daje sažet, ali utemeljen prikaz neurobioloških i psiholoških podloga seksualne disinhibicije kod odraslih te razvojne ranjivosti djece predškolske dobi. Cilj je pokazati zašto je javno seksualizirano i rodno-performativno ponašanje odgojitelja, koje se prelijeva i u izravnu komunikaciju s djecom, objektivno rizično i nespojivo s odgojnom ulogom u dječjem vrtiću.
Temeljni zaključak ekspertize glasi:
Obrasci javno seksualiziranog, disinhibiranog ponašanja kod odraslih osoba nisu izolirane estetske preferencije, nego stabilni bihevioralni i neurobiološki obrasci koji imaju tendenciju prelijevanja u različite kontekste, uključujući profesionalne uloge, osobito u situacijama gdje je kontrola impulsa ključna – kao što je odgojno djelovanje prema maloj djeci.
Istodobno, djeca u dobi od 0 do 6 godina predstavljaju neurobiološki i psihološki najranjiviju skupinu: njihova sposobnost razlikovanja „performansa“ od stvarnosti, filtriranja sadržaja i kritičkog vrednovanja poruka odraslih praktički ne postoji. - Neurobiologija seksualne disinhibicije i devijantnih obrazaca kod odraslih
2.1. Strukturne i funkcionalne promjene u mozgu
Brojne neuroznanstvene studije pokazuju da kod osoba s devijantnim ili izrazito disinhibiranim seksualnim ponašanjem postoje prepoznatljive razlike u strukturi i funkciji mozga, osobito u regijama zaduženima za kontrolu impulsa, moralno prosuđivanje, emocionalnu regulaciju i socijalnu inhibiciju.
Metaanalitički rad Tenbergen i sur. ističe da su u osoba s određenom parafilijskim sklonostima zahvaćene regije prefrontalnog korteksa, limbičkog sustava i mreže za kontrolu impulsa, što odražava stabilan obrazac organizacije mozga povezan sa seksualnim ponašanjem i socijalnom inhibicijom (Tenbergen et al., 2015). Slično, Poeppl i sur. pokazuju strukturne promjene volumena sive tvari u dorzolateralnom i ventrolateralnom prefrontalnom korteksu te hipotalamusu, koje koreliraju s devijantnim seksualnim preferencijama i načinom regulacije seksualnih poriva (Poeppl et al., 2013).
Zaključak: neurobiološki profil kod ovakvih oblika devijantnosti nije „epizodan“, nego odražava ugrađene obrasce funkcioniranja.
2.2. Poremećena inhibicija i izvršne funkcije
Ključni nalaz za ovu ekspertizu jest da kod seksualno devijantnih i disinhibiranih osoba dolazi do oslabljene sposobnosti inhibicije impulsa.
Habermeyer i sur. su fMRI studijom pokazali da osobe s nekim oblicima parafilijskog poremećaja, uključujući pedofilni poremećaj, imaju smanjenu aktivaciju frontalnih regija tijekom zadataka koji zahtijevaju inhibiciju odgovora, što se prevodi u svakodnevni život kao slabije kočenje impulsa i otežano razlikovanje primjerenog od neprimjerenog ponašanja (Habermeyer et al., 2013). Kirk-Provencher i sur. nalaze strukturne razlike u orbitofrontalnom korteksu i drugim regijama zaduženim za prosudbu i donošenje odluka, što dodatno potvrđuje povezanost poremećene izvršne funkcije i rizika za neprimjereno seksualno ponašanje (Kirk-Provencher et al., 2020).
Ove studije, zajedno s preglednim radovima Joyala i Mokrosa, sažeto pokazuju da seksualno devijantni obrasci uključuju smanjenu inhibiciju, povećanu osjetljivost na seksualne podražaje te sklonost kompulzivnom ponašanju (Joyal, 2021; Mokros, 2018).
To znači da se takvi obrasci ne mogu jednostavno isključiti voljom osobe u određenom kontekstu (npr. na poslu u vrtiću), jer su ukorijenjeni u način funkcioniranja frontalnih i limbickih mreža.
2.3. Disinhibicija kao globalni, a ne lokalni obrazac
Neurobiološki nalazi podržavaju tezu da seksualno disinhibirani obrasci ponašanja imaju tendenciju globalnog prelijevanja u različita područja života: u način odijevanja, javnu samoprezentaciju, verbalne reakcije, izbor situacija u koje osoba ulazi, pa i u profesionalne uloge.
Drugim riječima, osoba koja kontinuirano i javno objavljuje seksualizirane performanse na društvenim mrežama pokazuje jasan obrazac slabije socijalne inhibicije i pojačane motivacije za seksualiziranu samoprezentaciju. U takvom neurobiološkom profilu nerealno je očekivati da će upravo u kontaktu s malim djetetom taj obrazac biti pouzdano inhibiran.
Verbalni odgovor djetetu „Zato jer se volim oblačiti kao žensko“ upravo je prototipski primjer onoga što neuroznanost opisuje: neprimjerena, nefiltrirana, identitetski nabijena izjava u situaciji koja zahtijeva maksimalnu suzdržanost i prilagodbu razvojnoj dobi djeteta. - Neurobiologija ranog razvoja djeteta i razvojna ranjivost
3.1. Imitacija i modeliranje ponašanja
Već klasične studije Meltzoffa pokazuju da novorođenčad imitira izraze lica odraslih, što znači da od najranije dobi postoji prepoznatljiv mehanizam „zrcaljenja“ – dijete promatra i prevodi u vlastito ponašanje ono što vidi na licima i tijelima odraslih (Meltzoff & Moore, 1983; Meltzoff, 1989). To se kasnije širi na cjelokupno ponašanje: djeca uče ne samo verbalno, nego i neverbalno, kroz stil odijevanja, geste, ton, emocionalnu ekspresiju.
U kontekstu vrtića to znači:
sve što odgojitelj pokazuje – od načina govora do načina odijevanja – ulazi u rane „karte“ društvenog ponašanja djeteta. Odrasla osoba u toj ulozi za dijete nije „umjetnički lik“ ili performans, nego norma, uzor i sigurnosna figura.
3.2. Nezrelost izvršnih funkcija
Prema radovima National Scientific Council on the Developing Child, izvršne funkcije – uključujući samokontrolu, selektivnu pozornost, planiranje, filtriranje informacija i procjenu primjerenosti – razvijaju se postupno i nisu zrele prije školske dobi (Shonkoff & NSCDC, 2010–2012). Prefrontalni korteks, koji je ključan za razlikovanje „važnog od nevažnog“ i „primjerenog od neprimjerenog“, u predškolskoj je dobi strukturno i funkcionalno nezreo. Posljedica toga jest da dijete nije sposobno odvojiti „performans“ od stvarnosti, ne može razumjeti složene i apstraktne pojmove rodnog identiteta te ne može zauzeti metakognitivnu distancu u smislu razmišljanja poput: „to je njegov izbor, ali ne tiče se mene“. Umjesto toga, sve što dijete vidi i čuje od odgojitelja ili druge autoritativne odrasle osobe doživljava se kao normativna slika svijeta i stvarnosti.
3.3. Neprimjereni podražaji i razvojni rizik
Radovi o ranom razvoju mozga jasno pokazuju da trauma, zanemarivanje i razvojno neprimjereni podražaji, uključujući seksualizirane teme, dovode do promjena u razvoju moždanih sustava odgovornih za emocije, stres i privrženost (Perry, 2002). Mozak djeteta nije neurobiološki spreman za obradu složenih seksualiziranih ili identitetski snažno nabijenih sadržaja, te prerani susret s takvim podražajima može rezultirati zbunjenošću i pojačanom anksioznošću, regresivnim reakcijama poput ponovnog mokrenja u krevet ili izražene separacijske tjeskobe, kao i nesigurnošću u odnosu prema vlastitom tijelu i identitetu. Upravo zbog tih razvojnih rizika, stručne smjernice za rad s djecom predškolske dobi izričito naglašavaju potrebu njihove zaštite od seksualiziranih tema i identitetskih opterećenja koja nadilaze njihovu kognitivnu i emocionalnu zrelost. - Parafilije, hiperseksualno ponašanje i prelijevanje obrazaca
4.1. Od fantazija do ponašanja
Studije o paraphiličnim interesima i hiperseksualnom ponašanju pokazuju da nije presudan sam sadržaj fantazije, nego način na koji se ona pretvara u stabilan obrazac ponašanja.
Castellini i sur. nalaze da paraphilične misli i ponašanja, u kombinaciji s hiperseksualnošću, snažno koreliraju s psihopatologijom i emocionalnim teškoćama; problem je pojačana seksualna pobuđenost i kompulzivnost, a ne samo postojanje neobičnih misli (Castellini et al., 2018). Joyal i Carpentier pokazuju da, kada se paraphilični interesi preliju u ponašanje, osobito u kontekstu hiperseksualnosti, dolazi do problema u svakodnevnom funkcioniranju i odnosima (Joyal & Carpentier, 2017).
Zaključak: kad seksualni interes postane ponavljana javna performansa i način predstavljanja sebe, više ne govorimo o „privatnoj fantaziji“, nego o ponašanju s potencijalom da utječe na druge, uključivo djecu.
4.2. Emocionalna disregulacija i višedimenzionalni rizik
Novije studije (Brown et al., 2023; Fisher et al., 2023) pokazuju da su određeni parafilični interesi i oblici hiperseksualnog ponašanja povezani s izraženom emocionalnom disregulacijom, teškoćama u svakodnevnom funkcioniranju te s prisutnošću drugih psihopatoloških obilježja. Kada se ti nalazi povežu s prethodno opisanim poremećajima inhibicije i sa strukturnim te funkcionalnim razlikama u mozgu, osobito u frontalno-limbičkim mrežama (Poeppl et al., 2015; Dillien et al., 2020), postaje vidljiv multifaktorski rizični obrazac. Taj obrazac uključuje devijantni ili snažno seksualizirani interes, slabiju kontrolu impulsa i emocionalnu nestabilnost, a njihova kombinacija rezultira povećanom vjerojatnošću neprimjerenih reakcija upravo u situacijama koje uključuju djecu i zahtijevaju visoku razinu profesionalne suzdržanosti i samoregulacije. - Integrirani zaključci za procjenu rizika u predškolskim ustanovama
Iz navedenih znanstvenih nalaza proizlazi nekoliko ključnih zaključaka relevantnih za ovaj slučaj:- Seksualno disinhibirani obrasci ponašanja kod odraslih predstavljaju stabilne neurobiološke i psihološke obrasce, a ne izolirane, „bezopasne“ estetske izbore.
- Ti obrasci imaju tendenciju prelijevanja u različite kontekste, osobito tamo gdje je kontrola impulsa presudna – što je dokumentirano smanjenom aktivacijom frontalnih regija i poremećajem izvršnih funkcija (Tenbergen et al., 2015; Habermeyer et al., 2013; Kirk-Provencher et al., 2020).
- Djeca predškolske dobi su razvojno nesposobna filtrirati i kritički procjenjivati seksualizirane i identitetski složene sadržaje; sve što odgojitelj govori i pokazuje postaje dio njihove slike svijeta i sebe (Meltzoff & Moore, 1983; NSCDC, 2010–2012).
- Izlaganje neprimjerenim podražajima u ranoj dobi može imati dugoročne posljedice za emocionalni razvoj i osjećaj sigurnosti (Perry, 2002).
- Kada osoba s javno seksualiziranim obrascima samoprezentacije već pokazuje nemogućnost inhibicije tih obrazaca u izravnoj komunikaciji s djetetom („Volim se oblačiti kao žensko“), tada rizik više nije hipotetski, nego empirijski potvrđen u konkretnom kontekstu.
Stoga se iz perspektive neurobiologije i razvojne psihologije može zaključiti:
Osoba koja javno i ponavljano objavljuje seksualizirane performanse, pokazuje disinhibirane obrasce i uvodi djecu predškolske dobi u vlastite identitetske kategorije, nije prikladna za rad u predškolskoj odgojnoj ustanovi. Takvo ponašanje predstavlja objektivan rizik za psihološki razvoj djece i nije moguće „odvojiti“ od profesionalne uloge voljnim činom, jer je ukorijenjeno u način funkcioniranja mozga i osobnosti.
Ovaj zaključak izravno podupire zahtjev Udruge da se predmetni odgojitelj žurno udalji iz skupine s djecom i podvrgne profesionalnoj, psihološkoj i etičkoj procjeni.
PRILOG 2: Literatura
I. Neurobiologija seksualne disinhibicije i devijantnog ponašanja (odrasli)
- Tenbergen, G. i sur. (2015). The Neurobiology and Psychology of Pedophilia. Frontiers in Human Neuroscience, 9:344.
— Metaanalitički pregled pokazuje strukturne i funkcionalne razlike u prefrontalnom korteksu, limbičkom sustavu i mrežama za kontrolu impulsa kod osoba s devijantnim seksualnim preferencijama; obrasci su stabilni i neurobiološki utemeljeni. - Poeppl, T. B. i sur. (2013). Association between brain structure and phenotypic characteristics in pedophilia. Journal of Psychiatric Research, 47(5), 678–686.
— Promjene volumena sive tvari u prefrontalnim regijama i hipotalamusu povezane su s devijantnim seksualnim preferencijama i regulacijom impulsa. - Habermeyer, B. i sur. (2013). Response Inhibition in Pedophilia: An fMRI Pilot Study. Neuropsychobiology, 68(4), 224–232.
— Smanjeno aktiviranje frontalnih regija tijekom inhibicijskih zadataka ukazuje na slabiju kontrolu impulsa i otežano razlikovanje primjerenog od neprimjerenog ponašanja. - Kirk-Provencher, K. T. i sur. (2020). Neuroanatomical Differences Among Sexual Offenders. Archives of Sexual Behavior, 49, 1535–1554.
— Uočene razlike u orbitofrontalnom korteksu i regijama za donošenje odluka povezane su s poremećajem izvršnih funkcija i većim rizikom neprimjerenog seksualnog ponašanja. - Joyal, C. C. (2021). The neuropsychology and neurology of sexual deviance: A review and pilot study. U: Problems and Controversies with Psychiatric Diagnoses of Paraphilia.
— Seksualna devijantnost povezana je sa smanjenom inhibicijom, povećanom osjetljivošću na seksualne podražaje i kompulzivnošću – stabilnim neuropsihološkim obrascima. - Mokros, A. (2018). The Neuroscience of Sexual Offending. U: The Wiley Handbook on the Theories, Assessment, and Treatment of Sexual Offending.
— Devijantne seksualne preferencije i poremećena kontrola impulsa ključni su rizični čimbenici za neprimjereno ponašanje u stvarnim situacijama, uključujući rad s ranjivim skupinama.
II. Neurobiologija ranog razvoja djeteta i ranjivost na seksualizirane podražaje
- Meltzoff, A. N., & Moore, M. K. (1983). Newborn Infants Imitate Adult Facial Gestures. Child Development, 54(3), 702–709.
— Novorođenčad imitira izraze odraslih, što potvrđuje da od najranije dobi djeca usvajaju obrasce promatranjem bez mogućnosti filtriranja. - Meltzoff, A. N. (1989). Imitation in Newborn Infants: Exploring the Range of Gestures Imitated and the Underlying Mechanisms. Behavioral and Brain Sciences, 12, 407–426.
— Djeca od početka života prevode promatrano ponašanje odraslih u vlastito, stvarajući rane obrasce društvenog ponašanja. - Perry, B. D. (2002). Maltreatment and the Developing Child: How Early Childhood Experience Shapes Child and Culture. Child Trauma Academy Monograph.
— Rani neprimjereni podražaji, uključivo seksualizirani sadržaji, mijenjaju razvoj emocionalnih i stresnih sustava mozga te imaju dugoročne posljedice. - National Scientific Council on the Developing Child & Shonkoff, J. P. (2010–2012). The Foundations of Lifelong Health Are Built in Early Childhood i drugi dokumenti.
— Izvršne funkcije (samokontrola, selektivna pažnja, inhibicija) nisu zrele prije škole; djeca predškolske dobi ne mogu kritički procijeniti identitetske i seksualizirane poruke odraslih.
III. Parafilije, hiperseksualno ponašanje i prelijevanje obrazaca
- Castellini, G. i sur. (2018). Deviance or Normalcy? The Relationship Among Paraphilic Thoughts and Behaviors, Hypersexuality, and Psychopathology in a Sample of University Students. Journal of Sexual Medicine, 15(9), 1322–1335.
— Parafilijske misli i ponašanja u kombinaciji s hiperseksualnošću snažno koreliraju s emocionalnim teškoćama i psihopatologijom. - Joyal, C. C., & Carpentier, J. (2017). The Prevalence of Paraphilic Interests and Behaviors in the General Population. Journal of Sex Research, 54(2), 161–171.
— Prelazak od fantazije na ponašanje, osobito uz hiperseksualnost, nosi povećan rizik narušavanja svakodnevnog funkcioniranja; ponavljane seksualizirane performanse imaju status ponašajnog obrasca. - Brown, A. i sur. (2023). Psychological and Developmental Correlates of Paraphilic Interests: Findings from the SFBI Study. Sexual Abuse, 35(5), 483–510.
— Određeni parafilični interesi povezani su s emocionalnom disregulacijom i problemima funkcioniranja, što može utjecati i na profesionalne situacije. - Fisher, K. A., i sur. (2023). Paraphilia. StatPearls (NCBI Bookshelf).
— Parafilijska ponašanja često su udružena s drugim psihopatološkim obilježjima i zahtijevaju oprezno praćenje u kontekstima rada s djecom. - Poeppl, T. B. i sur. (2015). Connectivity and functional profiling of abnormal brain structures in pedophilia. Human Brain Mapping, 36(6), 2374–2386.
— Specifična funkcionalna povezanost mozga upućuje na stabilne obrasce devijantnog seksualnog interesa. - Dillien, T. i sur. (2020). The Neuropsychology of Child Sexual Offending. Aggression and Violent Behavior, 52, 101416.
— Izvršne disfunkcije, smanjena inhibicija i poremećeno moralno rasuđivanje povećavaju rizik neprimjerenog seksualnog ponašanja prema djeci.
IV. Pravne reference – Ustav, zakoni, konvencije i standardi
- Ustav Republike Hrvatske, čl. 63. i 64.
— Država štiti djecu i obvezuje sve institucije na osiguravanje uvjeta za moralni, duhovni i socijalni razvoj djece te priznaje roditeljima primarnu odgojnu ulogu. - Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/97, 107/07, 94/13, 98/19, 57/22, 101/23).
— Vrtić mora surađivati s roditeljima i djelovati u skladu s potrebama obitelji; osobe koje povrijede prava djece ne mogu raditi u vrtiću. - Etički kodeks državnih službenika (NN 40/11, 13/12; Kodeks 2025.).
— Javne osobe moraju čuvati ugled službe u ponašanju i javnoj komunikaciji; seksualizirani sadržaji nespojivi su s javnom službom. - Zakon o državnim službenicima (NN 155/23, 85/24).
— Propisuje odgovornost za neetično ponašanje i standard javne prezentacije; služi kao analogija za očekivanja od odgojitelja. - Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2025). Popis povezanih zakona u ranom i predškolskom odgoju.
— Potvrđuje da vrtići podliježu jasnim standardima, nadzoru i odgovornosti u području zaštite djece. - Konvencija o pravima djeteta (UN, 1989).
— Najbolji interes djeteta najviša je pravna obveza u svim odlukama koje se odnose na djecu. - Europska konvencija o ljudskim pravima, Protokol br. 1, čl. 2.
— Roditelji imaju pravo na odgoj i obrazovanje djece u skladu sa svojim uvjerenjima — zabranjeno je nametanje suprotnih vrijednosnih sadržaja. - Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
— Odgoj mora biti usmjeren na cjelovit razvoj djeteta i oslobođen neprimjerenih sadržaja; načelo se analogno primjenjuje na predškolski odgoj. - Pravilnik o standardima i normativima za provedbu programa u dječjim vrtićima.
— Propisuje profesionalnu neutralnost, objektivnost i dužnost odgojitelja da poštuje sve obitelji. - Zakon o suzbijanju diskriminacije.
— Različito postupanje nije diskriminacija kada je nužno radi zaštite djece i njihovih prava.