(longitudinalna kohortna studija – 30 godina)
Uvod i znanstveni okvir
Rad Abortion and mental health disorders: evidence from a 30-year longitudinal study (Fergusson, Horwood & Boden, 2008), objavljen u The British Journal of Psychiatry, predstavlja jednu od metodološki najopsežnijih longitudinalnih analiza odnosa između ishoda trudnoće i mentalnog zdravlja žena. Autori polaze od činjenice da su prethodna istraživanja o mentalnim posljedicama induciranog pobačaja obilježena proturječnim nalazima, ozbiljnim metodološkim ograničenjima i snažnom ideološkom polarizacijom, što je otežavalo donošenje jasnih znanstvenih zaključaka.
Cilj studije bio je ispitati u kojoj su mjeri različiti ishodi trudnoće – inducirani pobačaj, gubitak trudnoće, živi porod nakon neželjene ili stresne trudnoće te živi porod bez negativne reakcije – povezani s kasnijim razvojem mentalnih poremećaja, koristeći dugoročne podatke iz jedne dobro karakterizirane populacijske kohorte.
Dizajn istraživanja i uzorak
Podaci su prikupljeni u okviru Christchurch Health and Development Study (CHDS), longitudinalne studije rođajne kohorte od 1265 djece rođene u Christchurchu (Novi Zeland), praćene od rođenja do 30. godine života. Analiza je obuhvatila 534 žene za koje su bili dostupni pouzdani podaci o trudnoćama i mentalnom zdravlju u dobi od 15 do 30 godina, što predstavlja približno 80–83 % izvorne ženske kohorte.
Podaci o trudnoćama prikupljani su prospektivno tijekom adolescencije i odrasle dobi, a u dobi od 30 godina dodatno su provjereni retrospektivnim izvješćivanjem. Usporedba ta dva izvora pokazala je visoku razinu slaganja (oko 90 %). Mentalno zdravlje procjenjivano je standardiziranim dijagnostičkim intervjuima (DISC i CIDI), u skladu s DSM-III-R i DSM-IV kriterijima.
Mjere ishoda i varijable
Mentalni ishodi uključivali su:
- veliku depresiju,
- anksiozne poremećaje,
- suicidalne ideacije,
- ovisnost o alkoholu,
- ovisnost o nedopuštenim drogama,
- ukupni broj mentalnih poremećaja kao zbroj pojedinačnih dijagnoza.
Ishodi trudnoće klasificirani su u četiri jasno razdvojene kategorije:
- inducirani pobačaj,
- gubitak trudnoće (spontani pobačaj, mrtvorođenče, ektopična trudnoća),
- živi porod nakon neželjene trudnoće ili trudnoće koja je izazvala izraženu negativnu emocionalnu reakciju,
- živi porod bez negativne reakcije na trudnoću.
Analize su kontrolirane za opsežan skup više od 30 konfuznih varijabli, uključujući socioekonomske uvjete u djetinjstvu, obiteljsko funkcioniranje, izloženost fizičkom i seksualnom zlostavljanju, osobine ličnosti, obrazovna postignuća, rizična ponašanja u adolescenciji, prethodno mentalno zdravlje te stresne životne događaje u odrasloj dobi.
Statistički pristup
Za analizu longitudinalnih podataka korišteni su random-effects regresijski modeli, s istodobnim i vremenski odgođenim (3–5 godina) procjenama odnosa između ishoda trudnoće i mentalnog zdravlja. Izračunati su omjeri izgleda (OR), omjeri rizika (RR) i incidentni omjeri stopa (IRR), uz 95 % intervale pouzdanosti.
Dodatno je provedena opsežna analiza osjetljivosti, u kojoj su rezultati testirani pri različitim definicijama izloženosti (prospektivni, retrospektivni i kombinirani podaci) te pri različitim vremenskim pomacima između izloženosti i ishoda.
Empirijski nalazi
Rezultati analize dosljedno pokazuju da je izloženost induciranom pobačaju povezana s povećanim rizikom mentalnih poremećaja. U neprilagođenom modelu, žene koje su imale inducirani pobačaj imale su znatno više stope depresije, anksioznosti, suicidalnih ideacija i poremećaja vezanih uz uporabu supstanci u usporedbi sa ženama koje nisu bile trudne.
Nakon potpune prilagodbe modela, za sve identificirane konfuzne čimbenike, povezanost ostaje stabilna: žene koje su imale inducirani pobačaj pokazivale su oko 30 % višu ukupnu učestalost mentalnih poremećaja u odnosu na žene koje nisu imale pobačaj. Povišeni rizici bili su osobito izraženi za anksiozne poremećaje te poremećaje povezane s uporabom alkohola i nedopuštenih droga.
Nasuprot tome, drugi ishodi trudnoće, uključujući gubitak trudnoće i živi porod nakon neželjene trudnoće, nisu pokazivali jednako dosljedan i stabilan porast rizika nakon potpune kontrole za konfuzne varijable.
Procjena veličine učinka
Iako autori dodatno izvješćuju o populacijskom atributivnom udjelu induciranog pobačaja u ukupnoj prevalenciji mentalnih poremećaja, ta procjena odnosi se isključivo na razinu populacije, a ne na razinu individualnog rizika žena koje su namjerno prekinule trudnoću. Budući da je udio žena koje su imale inducirani pobačaj relativno malen u ukupnoj populaciji, populacijski atributivni udio (1,5–5,5 %) nužno ostaje nizak, neovisno o jačini učinka unutar izložene skupine.
Za kliničku, razvojno-psihološku i javnozdravstvenu procjenu relevantniji je nalaz da su žene koje su imale inducirani pobačaj pokazivale konzistentno oko 30 % višu učestalost mentalnih poremećaja, i to nakon opsežne kontrole za prethodno mentalno zdravlje te širok raspon socijalnih, obiteljskih i psiholoških konfuznih čimbenika. Ovaj nalaz predstavlja statistički i klinički značajan porast individualnog rizika unutar skupine žena izloženih induciranom pobačaju, neovisno o njegovu doprinosu ukupnoj populacijskoj prevalenciji.
Zaključci autora
Autori zaključuju da rezultati dosljedno ukazuju na to da je inducirani pobačaj povezan s povećanim individualnim rizikom mentalnih poremećaja među ženama koje su mu bile izložene. To povećanje rizika ostaje vidljivo i nakon rigorozne kontrole za prethodno mentalno zdravlje, socijalne okolnosti, izloženost zlostavljanju, osobine ličnosti i vremenski slijed događaja.
Naglašavanje da učinci nisu univerzalni odnosi se na činjenicu da inducirani pobačaj ne dovodi nužno do teških psihičkih poremećaja kod svih žena, ali ne umanjuje kliničku relevantnost zabilježenog povećanja rizika unutar izložene skupine. Studija ne nalazi dokaze da inducirani pobačaj ima zaštitni učinak na mentalno zdravlje u odnosu na iznošenje neželjene trudnoće, niti da smanjuje rizik mentalnih poremećaja u žena koje se suočavaju s neplaniranom trudnoćom.
Referenca
Fergusson, D. M., Horwood, L. J., & Boden, J. M. (2008). Abortion and mental health disorders: evidence from a 30-year longitudinal study. The British Journal of Psychiatry, 193, 444–451. doi:10.1192/bjp.bp.108.056499
Poveznica na rad