Zagreb, 11. travnja 2026.
Školska knjiga, Masarykova 28, Zagreb
Saznajte više o rasporedu, predavačima, temama izlaganja, panel-raspravi i radionicama te o stručnim pitanjima koja konferencija stavlja u središte rasprave.
Registracija sudionika otvara se u 8:00 sati, a službeni dio programa započinje u 9:00 sati predavanjima iz pravne, medicinske i neurobiološke perspektive. Nakon prijepodnevne pauze za kavu slijedi nastavak stručnog programa, a potom i zajednički ručak. U poslijepodnevnom dijelu održat će se panel-rasprava, dok završni dio konferencije čine tematske radionice koje se provode paralelno. Sudionici se prijavljuju za jednu od ponuđenih radionica prema vlastitom izboru. Završetak programa predviđen je oko 16:00 sati.
Konferencija otvara pitanje s izravnim razvojnim i društvenim posljedicama: kako normiranje rodno-seksualnih sadržaja kroz javni sustav utječe na dječji mozak, formiranje identiteta, izgradnju savjesti i dugoročnu stabilnost društvenih odnosa?
U središtu rasprave nalazi se sukob ideoloških konstrukcija i interdisciplinarnih znanstvenih uvida u biološke i razvojne zakonitosti ljudskog razvoja. Razvojna neuroznanost, psihologija i evolucijska biologija dosljedno potvrđuju da je dječji mozak izrazito osjetljiv na ponavljane normativne poruke u formativnim fazama sazrijevanja. Identitet, samoregulacija i moralno rasuđivanje oblikuju se unutar stabilnih relacijskih i razvojnih okvira koji omogućuju integraciju nagona, emocija i voljne kontrole.
Relativizacija bioloških kategorija spola, rana seksualizacija i destabilizacija razvojnih struktura zahvaćaju neurorazvoj, ravnotežu između prefrontalne regulacije i limbičkih impulsa te sposobnost za trajne i odgovorne odnose. Kada se razvojni procesi usmjeravaju ideološkim normama koje zanemaruju biološke zakonitosti, posljedice se očituju u povećanoj ranjivosti identiteta, slabljenju samoregulacije i narušavanju relacijskih kapaciteta.
Posljedice nadilaze dobrobit pojedinca jer slabljenje samoregulacije, fragmentacija identiteta i narušavanje relacijskih kapaciteta utječu na obiteljsku stabilnost i stabilnost društva u cjelini. Razvojni obrasci oblikovani u djetinjstvu postaju obrasci funkcioniranja zajednice. Usklađivanje odgojno-obrazovnih politika sa znanstvenim spoznajama o razvoju djeteta stoga predstavlja pitanje dugoročne društvene odgovornosti.
Predavanja
Roditeljsko pravo i obvezni spolni odgoj – granice državne intervencije
Christophe Foltzenlogel, mag. iur.
Predavanje analizira pravni okvir roditeljskog prava u kontekstu obveznog spolnog odgoja te razmatra granice državne intervencije u području formiranja vrijednosti, svjetonazora i identiteta djece. U središtu izlaganja nalazi se pitanje: gdje završava legitimna uloga države u obrazovanju, a gdje započinje primarno pravo i odgovornost roditelja za odgoj vlastite djece?
Roditeljsko pravo na odgoj priznato je u brojnim međunarodnim dokumentima i ustavnim poredcima kao temeljno pravo koje proizlazi iz same naravi obitelji. Istodobno, država preuzima odgovornost za javni obrazovni sustav. Predavanje će stoga razmotriti kako se u suvremenim pravnim sporovima definira odnos između javnih kurikuluma i autonomije obitelji, osobito kada obrazovni sadržaji zahvaćaju područje spolnosti, identiteta i moralnog oblikovanja.
Na temelju međunarodnih iskustava i konkretnih pravnih postupaka analizirat će se kriteriji kojima sudovi procjenjuju proporcionalnost državnih mjera te zaštitu prava roditelja u situacijama kada obvezni programi zadiru u područja duboko povezana s vrijednosnim i antropološkim uvjerenjima obitelji.
Posebna pažnja posvetit će se pitanju može li i u kojoj mjeri država normirati sadržaje koji utječu na formiranje osobnog identiteta djeteta, te kako se u takvim okolnostima uspostavlja ravnoteža između javnog interesa i temeljnih roditeljskih prava.
Ranjivi identitet: neurorazvoj djeteta pod društveno-ideološkim pritiscima
doc. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković, dr. med.
Iz perspektive dječje i adolescentne psihijatrije predavanje će razmotriti neurorazvojnu osjetljivost djece i adolescenata u razdoblju formiranja identiteta. Posebna pozornost bit će posvećena utjecaju snažnih društvenih i normativnih pritisaka na emocionalnu regulaciju, stabilnost identiteta i obrasce prilagodbe, uz osvrt na iskustva suvremene kliničke prakse.
U kliničkom radu sve se češće susreću složene razvojne situacije u kojima se identitetska pitanja isprepliću s anksioznim i depresivnim simptomima, samoozljeđivanjem, traumatskim iskustvima ili drugim oblicima psihopatologije. Predavanje će ponuditi stručni uvid u razvojne mehanizme emocionalne regulacije i identitetskog sazrijevanja te u važnost diferencijalne dijagnostike i pažljive procjene u radu s djecom i adolescentima.
U središtu izlaganja nalazi se razumijevanje djetetove razvojne ranjivosti te odgovornosti odraslih i stručnjaka da procese sazrijevanja prate u skladu s neurobiološkim zakonitostima i kliničkom stvarnošću.
Djetinjstvo zarobljeno u nagonu – kako ideologija reprogramira neurorazvoj djeteta
dr. sc. Josipa Nemet
Predavanje paralelno analizira najproblematičnije postavke suvremenih rodno-seksualnih kurikula i njihovo normiranje kroz javni sustav te razmatra na koji način takvi sadržaji djeluju na neurorazvoj djece. U fokusu su mehanizmi putem kojih ponavljane normativne poruke, osobito u osjetljivim fazama razvoja, oblikuju neuronske mreže uključene u regulaciju impulsa, moralno prosuđivanje i formiranje identiteta.
Naglasak je na ravnoteži između prefrontalnog korteksa i limbičkog sustava kao temeljnoj razvojnoj osi samoregulacije. Prefrontalne strukture, odgovorne za inhibiciju, dugoročno planiranje i donošenje prosudbi, sazrijevaju postupno i u snažnoj ovisnosti o stabilnom relacijskom okruženju. Prerana i intenzivna seksualizacija razvojnih faza aktivira limbičke sustave emocionalne pobuđenosti i nagona prije nego što su strukture voljne kontrole u potpunosti integrirane.
Razmatra se i utjecaj ponavljanih normativnih poruka na epigenetsku modulaciju razvoja, osobito u kontekstu dugotrajne aktivacije određenih emocionalnih i identitetskih obrazaca. Stabilnost identiteta pretpostavlja postupnu integraciju spolnosti i afektivnosti unutar relacijske strukture osobe, a taj proces ovisi o razvojnim zakonitostima sazrijevanja mozga.
Kada se razvojne faze ubrzavaju i usmjeravaju prema temama za koje djetetov kognitivni i emocionalni sustav još nije sazrio, dolazi do poremećaja odnosa između nagonskih impulsa i voljne regulacije. Takva neurorazvojna neravnoteža zahvaća cjelokupnu strukturu sazrijevanja: slabljenje samoregulacije, otežana integracija spolnosti u stabilan identitet i povećana impulzivnost oblikuju obrasce ponašanja koji utječu na homeostazu pojedinca, ali i na dugoročnu stabilnost obitelji i društva u cjelini.
Razvojni obrasci oblikovani u djetinjstvu postaju obrasci funkcioniranja zajednice. Održivost društva ovisi o integriranoj samoregulaciji pojedinca, a stabilna relacijska struktura pretpostavlja sposobnost odgode, odgovornost i usmjerenost prema drugome. Odgojno-obrazovne politike koje zanemaruju biološke i razvojno-neuroznanstvene zakonitosti stvaraju napetosti s mjerljivim psihološkim i društvenim posljedicama.
Panel: Kako sačuvati relacijsku narav osobe i društva?
Relacijska narav čovjeka utemeljena je u biološkim i evolucijskim zakonitostima, ali i u antropološkoj činjenici da se osobni identitet i moralna zrelost oblikuju u odnosu s drugima. Ljudska vrsta razvijala se kroz suradnju, uzajamnost i stabilne odnose, a samoregulacija, empatija i odgovornost nastaju unutar sigurnih relacijskih okvira koji zahtijevaju sposobnost odgode, hijerarhiju vrijednosti i preuzimanje odgovornosti.
Neurobiološki gledano, relacijska stabilnost omogućuje sazrijevanje sustava samokontrole, integraciju nagona i razvoj trajnih obrazaca ponašanja usmjerenih prema drugome. Kada se ti okviri slabe ili relativiziraju, zahvaćeni su pojedinac, obitelj i dugoročna stabilnost društva u cjelini.
Rasprava interdisciplinarno povezuje pravnu, medicinsku, neurobiološku i filozofsku perspektivu te promišlja kako očuvati relacijsku strukturu osobe u vremenu snažnih normativnih i ideoloških pritisaka. Poseban naglasak stavlja se na pitanje odgovornosti: koje kulturne, pravne i odgojne prakse podržavaju razvoj samoregulacije i trajnih odnosa, a koje potiču fragmentaciju identiteta i slabljenje društvene kohezije.
Radionice: roditelji kao primarni regulatori razvoja
Konferencija završava tematskim radionicama namijenjenima roditeljima i odgojiteljima. Radionice vode stručnjaci Udruge Članak 64., a u središtu njihova pristupa nalazi se razumijevanje roditelja kao primarnih regulatora dječjeg razvoja.
Udruga Članak 64. u svojim edukativnim programima polazi od autoritativnog odgojnog modela – pristupa koji kombinira jasne granice, dosljednost, emocionalnu bliskost i aktivnu prisutnost odraslih. Razvojna psihologija i neurobiologija potvrđuju da se samoregulacija, moralno rasuđivanje i stabilan identitet razvijaju kroz proces vanjske modulacije i postupnog prijenosa odgovornosti, a ne preranim prepuštanjem djetetu autonomnih odluka u područjima za koja njegov kognitivni i emocionalni sustav još nije sazrio.
Radionice stoga osnažuju roditelje u njihovoj regulacijskoj i normativnoj ulozi. U fokusu je razumijevanje razvojnih faza, zaštita djetetove zrelosti te odgovorno vođenje djeteta prema integriranoj autonomiji. Naglasak je na strukturi, bliskosti, jasnoći i stabilnosti kao razvojnim preduvjetima zdrave i odgovorne slobode.
RADIONICE:
Odrastanje u digitalnom vremenu: identitet, rodna disforija i uloga roditelja (Antun Burić i Ivana Vukšić)
Radionica odgovara na ključna pitanja koja današnji roditelji postavljaju: što se mijenja u razvoju djece u digitalnom okruženju, kako društvene mreže oblikuju identitet i emocije te kako prepoznati razliku između prolaznih razvojnih faza i ozbiljnijih identitetskih kriza. Posebna pažnja posvećuje se utjecaju digitalnog prostora na formiranje slike o sebi, emocionalnu stabilnost i razvoj spolnog identiteta.
Naglašava se da u digitalnom okruženju, u kojem algoritmi i normativni sadržaji djeluju snažno i kontinuirano, roditelji ostaju ključni regulator djetetova razvoja. Njihova odgovornost nije pasivno promatranje, nego aktivno postavljanje granica, interpretacija sadržaja i stvaranje sigurnog relacijskog okvira koji stabilizira emocionalni sustav i štiti dijete od identitetske fragmentacije.
Zar se to i u mojoj kući događa? Samoozljeđivanje i suicidalnost kod djece i mladih (Klara Andrijević i Jana Marković)
Ova radionica otvara siguran prostor za razgovor o jednoj od najsloženijih i najosjetljivijih tema današnjice – samoozljeđivanju i suicidalnom ponašanju kod djece i mladih. Sudionici će kroz strukturirani pristup bolje razumjeti uzroke, rizične i zaštitne čimbenike te naučiti prepoznati rane znakove upozorenja.
Poseban naglasak stavlja se na konkretne alate za pravovremenu i primjereno osjetljivu reakciju. Roditeljska prisutnost, emocionalna dostupnost i spremnost na jasno postavljanje granica prepoznaju se kao snažan preventivni čimbenik u razvoju otpornosti. Radionica ističe odgovornost odraslih da ne zanemare rane signale, nego da aktivno oblikuju sigurno obiteljsko okruženje u kojem se krize mogu prepoznati i zaustaviti na vrijeme.
Kako razgovarati s djecom o spolnosti (Vedran Pavlović i Monika Zelić)
Radionica polazi od razumijevanja da spolnost ima temeljnu ulogu u razvoju svake osobe te da biološke zakonitosti sazrijevanja određuju način i vrijeme pristupa toj temi. Razmatra se kako otvoren, jasan i razvojno primjeren razgovor doprinosi integraciji spolnosti u stabilan i cjelovit identitet.
Poseban naglasak stavlja se na činjenicu da djeca o spolnosti ne uče primarno iz informacija, nego iz odnosa koje svakodnevno promatraju. Način na koji majka i otac žive međusobnu različitost, poštovanje, suradnju i emocionalnu povezanost predstavlja temeljni formativni okvir razumijevanja muškosti, ženskosti i relacijske naravi spolnosti. Obiteljska dinamika tako postaje prvi i najutjecajniji kontekst u kojem se oblikuju obrasci privrženosti, doživljaj tijela i sposobnost za buduće odnose.
Roditeljska odgovornost u ovom području ne može biti delegirana vanjskim sustavima. Zrela roditeljska prisutnost, jasnoća pojmova, dosljednost u postavljanju granica te svjedočanstvo stabilnog odnosa imaju snažan zaštitni učinak u razvoju samopoštovanja, emocionalne regulacije i sposobnosti za trajne odnose. Način na koji roditelji žive i tumače mušku i žensku spolnost dugoročno utječe na strukturu identiteta i relacijske kapacitete djeteta.
Konferencija je otvorena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, stručnjacima i svima koji sudjeluju u oblikovanju odgojno-obrazovnog i društvenog prostora. Namijenjena je onima koji žele promišljati razvoj djeteta u skladu sa znanstveno potvrđenim biološkim i razvojno-neuroznanstvenim zakonitostima te preuzeti odgovornost za očuvanje stabilnih relacijskih i vrijednosnih okvira.
U vremenu intenzivnih normativnih promjena, zaštita dječjeg razvoja zahtijeva jasnoću, stručnost i aktivno sudjelovanje odraslih. Konferencija poziva na informirano, argumentirano i odgovorno djelovanje u interesu djece, obitelji i dugoročne društvene stabilnosti.