JOSIPA NEMET – GOVOR
„Jedan običan muškarac i njegova obična žena i njihova obična djeca su najčudesnija stvar na svijetu.” — G. K. Chesterton
Dragi prijatelji, roditelji, dragi novinari — koji ste možda i sami roditelji, a nadam se da ste nam i prijatelji.
Hvala vam što ste danas ovdje i što dijelite s nama uvjerenje da je tema odgoja i obrazovanja djece zapravo najvažnija tema u našem društvu.
Moje ime je Josipa Nemet. Supruga sam jednog Josipa i majka petero djece. Uključila sam se u ovu inicijativu vjerujući da će moje obrazovanje i iskustvo odgoja pomoći i drugim roditeljima. Dolazim iz znanosti — biologije — doktorirala sam na području molekularne biologije i biokemije, specifično genske regulacije. Posljednjih 15 godina, iz ljubavi prema odgoju vlastite djece, intenzivno pratim istraživanja iz područja evolucijske psihologije, molekularne biologije i biokemije mozga, osobito genske regulacije i epigenetskih promjena.
Nije me iznenadila nestručnost i šarlatanstvo u pristupu odgoju te nepoznavanje razvojne biologije djeteta koje sam uočila proučavajući riječki kurikul i priručnike, kao i slušajući kvaziznanstvene teorije nekih od protagonista seksualnog odgoja. Naime, slične programe vidjela sam već u zapadnim zemljama — programe tzv. „sveobuhvatne seksualne edukacije“, ideološki obojene i znanstveno amaterske. Budući da se vani provode već gotovo 20 godina, danas imamo i rezultate tih eksperimenata: metastudije stotina programa koje su pokazale da su ti „spasonosni“ modeli sve, samo ne spasonosni.
Pogledajmo plodove „naprednih“. U Engleskoj je zabilježen gotovo 50-struki porast spolne disforije kod djece. U Švedskoj je porast iznosio čak 1500 % kod djevojaka u dobi od 13 do 17 godina. Finska i Danska također bilježe višegodišnji rast. I upravo su materijali tih programa poslužili kao predlošci riječkog kurikula, koji su riječkoj djeci servirale mahom lezbijske i LGBTQ udruge.
Znali smo da će ta ideologija doći i na naša vrata i evo — dočekali smo je. Neki uspavani, neki budni i spremni probuditi druge. Pa nisu valjda gospođe i gospoda iz raznih udruga očekivali da ćemo priručnike ukrašene šarenim zastavama dočekati s bijelim zastavama?
Naša inicijativa nastala je spontanim okupljanjem roditelja, a „karte seksalice“ bile su samo fitilj za plamen koji se neće ugasiti — jer nema ničega snažnijeg od roditelja koji štiti svoje dijete. Mi smo zaista zajednica običnih roditelja — različitih struka, dobi, svjetonazora, pa i političkih uvjerenja. Ali imamo jednu zajedničku stvar: volimo svoju djecu. Budimo se i liježemo s mišlju o njihovoj dobrobiti. I ne damo se nikome nadvisiti u toj ljubavi.
Često čujem rečenicu novinara: „Čega se roditelji boje?“ Mi se ne bojimo nikoga i ničega. Ne djelujemo iz straha, nego iz ljubavi i mudrosti. A ljubav i mudrost istjeruju svaki strah.
Povjerenstvo za izradu kurikula nije dopustilo da predstavnik roditelja sudjeluje u radu ili barem nadzire proces izrade. Razlog je jasan: kurikul se neće izrađivati iznova. On je već napisan i proveden u „naprednim“ zemljama, Riječani su ga preveli, a sada ga samo treba upakirati za zagrebačke roditelje. Njihovu „blagonaklonost“ roditeljima najbolje otkriva izjava jedne njihove suradnice s Filozofskog fakulteta: „Roditelji trebaju imati dojam da imaju kontrolu, ali da je zapravo nemaju.“
E pa mi smo ovdje da se karte zaista okrenu — i njihove i naše. Znamo koliko su roditelji opterećeni brigama i preživljavanjem. Znamo kroz što djeca danas prolaze i kakve su potrebe odgoja današnjice. Zato ćemo poticati i inzistirati na edukaciji roditelja kao prvih i najboljih odgojitelja, koji jedini imaju ustavno pravo i odgovornost za odgoj svoje djece.
Dat ćemo sve od sebe da što manje zagrebačke djece pohađa ideološki razvojni eksperiment — eksperiment koji je na Zapadu već propao.
Nismo mi protiv zdravstvenog odgoja — naprotiv, želimo program, ali onaj koji poštuje obiteljske vrijednosti. Program koji povezuje ljubav i odgovornost. Program koji djeci pomaže da sazriju u zdrave, odgovorne i slobodne ljude. Svako ljudsko biće, od začeća do prirodne smrti, nosi u sebi neotuđivo dostojanstvo i vrijednost. Naš cilj nije ideologija, nego zdravstveni odgoj koji poštuje i promiče dostojanstvo i cjelovitost ljudske osobe.
Detaljno smo analizirali riječki kurikul i priložene priručnike. Budući da ista politička struktura priprema zagrebački, s pravom očekujemo da će mu biti vrlo sličan. Za detaljnu analizu organizirat ćemo tribinu, a sada ću iznijeti samo nekoliko primjera koji jasno pokazuju razinu ideološke propagande koja se pod krinkom „zdravstvenog odgoja“ želi servirati vašoj djeci.
Na prvi pogled priručnik izgleda kao da isključivo promiče zdravlje, ravnopravnost i nenasilje. No pažljivijim čitanjem otkrivamo poruke koje duboko zadiru u vrijednosni razvoj djece i usmjeravaju ih putem koji nije u skladu s cjelovitim i zdravim razvojem.
Kritične točke su:
- rana seksualizacija djece te poticanje i isticanje „dobrobiti“ samozadovoljavanja
- ideološki oblikovana, neznanstvena slika roda i identiteta, uz vrijednosno izjednačavanje masturbacije i homoseksualnog odnosa s naravnim odnosom muškarca i žene
- redefinicija i relativiziranje prirodne obitelji kao temelja društva te čak tvrdnje da „vjerska uvjerenja mogu štetno djelovati na zdrav pogled na spolnost“, što zadire u slobodu vjeroispovijesti
- prešućivanje ključnih rizika — osobito ovisnosti o pornografiji te opasnosti i neučinkovitosti određenih kontracepcijskih metoda
Pornografija — prešućena ovisnost
U priručnicima se spominje ovisnost o kupnji, ali o pornografiji — ni riječi. Toliko o stvarnoj brizi za djecu. Valjda im je promaknulo da je prosječna dob prvog izlaganja djece pornografiji oko 11 godina; više od 70 % dječaka i gotovo polovica djevojčica susretne se s njom već u osnovnoj školi.
Studije jasno pokazuju: pornografija u mozgu aktivira iste centre ovisnosti kao droga. Još alarmantnije — kod muškaraca aktivira dijelove mozga inače zadužene za promatranje predmeta i alata, a ne osoba. Dakle, ne samo da stvara ovisnost, nego doslovno oblikuje pogled na žene kao objekte — gdje je nestao njihov feminizam?
U toj dobi djeca bi trebala razvijati empatiju, moral, prijateljstva i identitet. Umjesto da se dopaminski sustav veže uz učenje i odnose, oni ne vide problem u tome što se on preusmjerava na kratkotrajne vizualne podražaje. A budući da pornografija ne potiče hormone povjerenja i vezivanja, mladi uče povezivati užitak s umjetnim slikama, a ne sa stvarnom bliskošću. Posljedice su ovisnost, iskrivljena očekivanja i smanjena sposobnost prave intimnosti sa stvarnom osobom.
Kontracepcija se predstavlja kao neutralna i bezopasna, ali se prešućuju činjenice:
- „pilula za dan poslije“ najčešće ima abortivni učinak; radi se o izrazito visokoj razini hormona koja predstavlja i fiziološki stres za organizam
- hormonske pilule nose rizik tromboze, depresije, smanjene plodnosti i raka te također mogu djelovati abortivno
- spirala može izazvati bolove i upale te najčešće djeluje abortivno, a ne kontracepcijski
- kondom nije 100 % zaštita — ne štiti potpuno od HPV-a i herpesa, niti od trudnoće; zapravo je u tom pogledu jedno od najnepouzdanijih kontracepcijskih sredstava
Djeca dobivaju poruku da rizično ponašanje ima „brzo rješenje“ bez posljedica, a ne da ljubav pretpostavlja dostojanstvo i zahtijeva odgovornost.
Neželjena trudnoća komentira se kao nešto što se može riješiti tzv. prekidom — a ja se pitam, prekidom čega? To se nigdje ne navodi.
Nigdje se ne spominju prirodne metode praćenja plodnosti i planiranja obitelji, niti se igdje u kurikulu spolnost povezuje s brakom i željenom trudnoćom.
Rod i identitet — ideološko oblikovanje
Djeci se sustavno prikazuje da je spol samo biologija, a rod „društveni konstrukt“ koji se može mijenjati. Učenike se potiče na eksperimentiranje identitetom i izradu stripova o osjećaju „drukčijosti“. Time se u ranjivoj fazi razvoja unosi konfuzija, a biološka stvarnost muškarca i žene se zamagljuje.
Moralni kompas djeteta ne formira se u vakuumu. Ljudi su bića zajednice i u relaciji s drugim osobama, u dijalogu i interakciji, formiraju se sve dimenzije osobe. Standardi koje obitelj i društvo postavljaju oblikuju vrijednosti i vrline. Jasne poruke o dostojanstvu, odgovornosti i poštovanju jačaju karakter i izgrađuju kreposti. S druge strane, u riječkom kurikulu opetovano nailazimo na dvosmislene poruke koje relativiziraju istinu o spolnosti i degradiraju razvoj zdrave afektivnosti i spolnosti na propagiranje sebičnosti i hedonizma.
Roditelje se u kurikulu sustavno isključuje i zamjenjuje ideološki obojenim „stručnjacima“ kako bi djeca usvajala njihove obrasce. Ti procesi izgradnje moralnih vrijednosti i identiteta ne događaju se u nekom metaprostoru, nego se doslovno utjelovljuju kroz biokemijske procese u biološke strukture mozgova naše djece.
U oba priručnika primjetno je forsiranje vokabulara: „rodna ravnopravnost“, „diskriminacija“, „osnaživanje žene“ — a mi se pitamo, zašto ne i osnaživanje muškarca? Sve se prikazuje kroz sukob i borbu. Umjesto međusobnog poštovanja i suradnje, djecu se uči da svijet gledaju kroz podjelu na „grupe s pravima“ i „grupe s nepravdama“.
Još opasnije, kada god se djetetu govori o traženju pomoći za neki problem, usmjerava ga se na sustav — na savjetnike, psihologe, liječnike — ali nikada na roditelje. Obitelj se time obezvređuje, a djeca dobivaju poruku da roditelj nije onaj kojem se mogu povjeriti.
Što želimo i što tražimo?
- pravo na izbor cjelovitog programa zdravstvenog odgoja koji poštuje obiteljske vrijednosti i dostojanstvo svake osobe — od začeća do prirodne smrti
- program prilagođen dobi i razvoju djeteta, uz jasno priznanje i uključivanje roditelja kao prvih i nezamjenjivih odgojitelja te s njihovim punim informiranjem prije uvođenja sadržaja u nastavu
- konkretne preventivne mjere protiv svih ovisnosti, uključujući i pornografiju — dosta je licemjerja i prividne brige
- škole koje uče empatiji, odgovornosti i poštovanju, bez ideološkog pritiska i bez ignoriranja obitelji kao primarnog odgojnog okvira
Završit ću s pozivom: roditelji, uvjerena sam, prvenstveno kao biologinja, da možemo naći zajednički jezik — na neupitnoj stvarnosti da svatko od nas želi dobro svom djetetu.
Izdignimo se iznad podjela, kako bi naša djeca izrasla u radosne i samostalne odrasle ljude — i kako bi postali ljudi koji vole ljude.
Ljubimo svoju djecu. Ne možemo i ne smijemo šutjeti.