Obiteljski zakon
(ključni članci za zaštitu djece i roditeljskog prava)
Obiteljski zakon jasno polazi od toga da je dijete najzaštićenije ondje gdje su roditelji poštovani, a da se država uključuje samo kada je to nužno i razmjerno. Roditeljsko pravo odlučivanja i dobrobit djeteta su nerazdvojni.
Članak 5. – Načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta
„Sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.“
Ovaj članak postavlja temeljnu granicu svakoj instituciji: dijete je subjekt čija se dobrobit mora štititi prije svega. „Dobrobit djeteta“ je mjerilo koje uključuje psihičko zdravlje, razvojnu zrelost i sigurnost djeteta.
Članak 6. – Načelo prvenstvenoga prava roditelja
„Roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe.“
Ovo je jedan od najjačih članaka u korist roditelja. Zakon jasno kaže da roditelji imaju prvenstvo – ne država, ne institucije, ne stručna tijela. Intervencija dolazi tek kada je nužna, a ne preventivno ili ideološki motivirana.
Članak 7. – Načelo razmjerne i najblaže intervencije
„Mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive su ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji.“
Ovaj članak štiti obitelj od pretjeranog uplitanja. Ako postoji blaži put, sustav ga mora izabrati. Dijete se štiti tako da se obitelj ne razara pod izlikom „zaštite“.
Članak 10. – Načelo žurnosti u postupcima u vezi s djetetom
„U svim postupcima u obiteljsko-pravnim stvarima u vezi s djetetom nadležna tijela moraju postupati žurno uz istodobnu zaštitu djetetove dobrobiti.“
Odugovlačenje je oblik štete. Zakon ovdje priznaje da je vrijeme faktor razvoja i da se djetetova dobrobit ne smije žrtvovati administrativnim sporostima.
Članak 108. – Sadržaj roditeljske skrbi
„Roditeljska skrb obuhvaća brigu o zdravlju, razvoju, odgoju i obrazovanju djeteta…“
Zakon ovdje izravno povezuje zdravlje, razvoj i odgoj. Roditelji nisu samo emocionalni skrbnici, nego odgovorni čuvari cjelovitog razvoja djeteta.