Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju
(ključni članci za roditelje i zaštitu djece)
Ovaj propis uređuje područje u kojem su djeca najranjivija, a roditeljska odgovornost i povjerenje prema sustavu od presudne važnosti. Poseban naglasak stavljen je na razvojnu primjerenost, zaštitu dobrobiti djeteta te suradnju s roditeljima, uz jasno priznanje da se odgoj djece rane dobi ne može odvojiti od vrijednosti i potreba obitelji.
Članak 3. stavak 2.
„Predškolski odgoj ostvaruje se u skladu s razvojnim osobinama i potrebama djece te socijalnim, kulturnim, vjerskim i drugim potrebama obitelji.“
Ovo je temeljna odredba za roditelje. Zakon izričito priznaje da dijete ne postoji izvan svoje obitelji i da se njegov razvoj ne može odvojiti od vrijednosnog, kulturnog i vjerskog okvira u kojem živi. Vrtić nema ovlast ignorirati ili nadjačati obiteljski kontekst djeteta.
Članak 15.a stavak 2.
„Ovisno o potrebama djece i zahtjevima roditelja, dječji vrtić može izvoditi programe sukladne odredbama Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe.“
Zakon ovdje jasno kaže da se programi ne oblikuju samo prema procjeni institucije, nego i prema zahtjevima roditelja. Roditelj nije pasivni korisnik usluge, nego suoblikovatelj programa koji dijete pohađa.
Članak 16. stavak 1.
„U ostvarivanju programa dječji vrtić je dužan stvarati primjerene uvjete za rast i razvoj svakog djeteta te dopunjavati obiteljski odgoj i svojom otvorenošću uspostaviti djelatnu suradnju s roditeljima.“
Ova odredba jasno određuje ulogu vrtića: on dopunjava, a ne zamjenjuje obiteljski odgoj. Suradnja s roditeljima je zakonska obveza. Svaki program koji roditelje isključuje ili zaobilazi, krši odredbe ovog zakona.
Članak 21. stavak 3.
„Godišnji plan i program rada obuhvaća programe odgojno-obrazovnog rada, program zdravstvene zaštite i unaprjeđenja zdravlja, programe socijalne skrbi, kao i druge programe koje dječji vrtić ostvaruje u dogovoru s roditeljima djece.“
Ova odredba je iznimno snažna: „u dogovoru s roditeljima“. To znači da roditelji imaju pravo sudjelovati u oblikovanju onoga što se s njihovom djecom provodi – osobito kada je riječ o zdravlju, razvoju i osjetljivim temama.
Članak 25.
„Radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati osoba pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv djece, obitelji, spolne slobode i ljudskog dostojanstva…“
Ova odredba jasno pokazuje da zakon polazi od pretpostavke ranjivosti djece. Sigurnost djeteta ima apsolutni prioritet nad kadrovskim ili institucionalnim interesima.
Članak 15. stavak 1.
„Odgoj i obrazovanje djece rane i predškolske dobi ostvaruje se na temelju nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje i kurikuluma dječjeg vrtića.“
OPREZ!
Ovdje se uspostavlja kurikulum kao središnji instrument odgoja. Budući da se radi o djeci rane dobi, svaki sadržaj mora biti strogo razvojno primjeren i znanstveno opravdan. Upravo zato roditelji imaju pravo znati što točno piše u kurikulumu vrtića, jer se u toj razini mogu “skrivati” vrijednosni pomaci.
Članak 15. stavak 10.
„U dječjem vrtiću mogu se, uz suglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje, provoditi eksperimentalni kurikulumi s ciljem unaprjeđenja kvalitete odgojno-obrazovnog rada.“
OPREZ!
Ova odredba otvara prostor za uvođenje novih pristupa u najranijoj dobi djeteta. Iako se govori o „unaprjeđenju kvalitete“, zakon ne propisuje izričitu roditeljsku suglasnost. Zato roditelji moraju biti posebno oprezni i tražiti potpuni uvid u sadržaj i ciljeve takvih kurikuluma.
RODITELJ IMA ‘ZADNJU RIJEČ’!
Iako zakoni dopuštaju eksperimentalne programe u odgoju i obrazovanju, oni ne suspendiraju temeljna prava djeteta ni roditelja. Dijete je i u takvim programima zaštićeno načelima razvojne primjerenosti, znanstvene utemeljenosti i očuvanja dostojanstva, dok roditeljsko pravo ostaje jamčeno Ustavom i obiteljskim zakonodavstvom. Eksperiment ne može imati prednost pred dobrobiti djeteta, niti može zaobići odgovornost roditelja kao prvih i glavnih nositelja odgoja.