(utjecaj seksualizacije i seksističkih stavova na atribuciju agencije)
Uvod i znanstveni okvir
Rad se bavi temeljnim pitanjem socijalne kognicije: kako i pod kojim uvjetima ljudi drugu osobu percipiraju kao subjekta s vlastitim umom, namjerama i unutarnjim stanjima.
Polazišna točka rada jest pojam agencije – sposobnosti da se osobu doživljava kao autonomnog nositelja namjera, uvjerenja i ciljeva. Atribucija agencije smatra se ključnim obilježjem prepoznavanja druge osobe kao osobe. Autori ističu da taj proces nije automatski ni univerzalan, nego fleksibilan i osjetljiv na društveni kontekst, stavove promatrača i način prikaza promatrane osobe.
U tom okviru, seksualizacija ženskih tijela predstavlja poseban izazov za socijalnu percepciju. Teorijski i filozofski radovi sugeriraju da seksualizacija potiče doživljavanje osobe primarno u funkciji njezine „upotrebljivosti“, čime se potiskuje percepcija njezine autonomije i unutarnjeg života. Cilj ovog rada bio je empirijski ispitati tu tvrdnju, kombinirajući mjere implicitnih asocijacija i funkcionalnu magnetsku rezonancu (fMRI).
Konceptualne definicije
Autori jasno razlikuju seksualizaciju od dehumanizacije. Dehumanizacija se odnosi na ciljeve koji izazivaju gađenje i izbjegavanje, dok se seksualizacija odnosi na ciljeve koji izazivaju privlačnost i želju. Unatoč toj razlici, obje pojave mogu dovesti do smanjene atribucije mentalnih stanja.
Središnja hipoteza rada glasi da seksualizacija ženskog tijela, u kombinaciji s neprijateljskim seksističkim stavovima promatrača, dovodi do smanjene spontanosti mentalizacije, odnosno do slabijeg angažmana moždanih mreža koje se inače aktiviraju kada razmišljamo o drugim ljudima kao o osobama.
Metodološki okvir
Studija 1: implicitne asocijacije agencije
Prva studija koristila je Implicitni asocijacijski test (IAT) kako bi se ispitalo povezuju li sudionici seksualizirane žene s ulogom „objekta radnje“, a odjevene žene s ulogom „nositelja radnje“.
Sudionicima su prikazivane slike seksualiziranih i odjevenih žena, koje su trebali brzo uparivati s glagolima u prvom licu („ja guram“, „ja upravljam“) i trećem licu („ona gura“, „ona upravlja“). Brže uparivanje smatra se pokazateljem jače implicitne asocijacije.
Uz to, mjerena je razina neprijateljskog seksizma, koji označava antagonističke stavove prema ženama kao skupini.
Studija 2: fMRI istraživanje
Druga studija provedena je na heteroseksualnim muškarcima, jer rezultati prve studije nisu pokazali isti obrazac kod žena.
Sudionici su tijekom fMRI snimanja pasivno promatrali slike:
- seksualiziranih žena,
- odjevenih žena,
- seksualiziranih muškaraca,
- odjevenih muškaraca.
Slike su prikazivane vrlo kratko (200 ms) kako bi se zabilježila spontana, automatska moždana reakcija, a ne svjesno promišljanje. Nakon snimanja provedeni su testovi prepoznavanja lica i tijela kako bi se isključilo objašnjenje da su razlike u moždanoj aktivnosti posljedica različite razine pažnje.
Glavni nalazi
Nalazi Studije 1
Kod muškaraca s višom razinom neprijateljskog seksizma utvrđeno je brže povezivanje seksualiziranih ženskih slika s glagolima u prvom licu, a odjevenih ženskih slika s glagolima u trećem licu. Taj obrazac upućuje na implicitno doživljavanje seksualiziranih žena kao objekata tuđe radnje, a ne kao autonomnih nositelja djelovanja.
Kod muškaraca s nižim seksističkim stavovima, kao i kod žena, ovaj obrazac nije bio prisutan.
Nalazi Studije 2
fMRI podaci pokazali su da je kod muškaraca s višom razinom neprijateljskog seksizma promatranje seksualiziranih ženskih tijela povezano sa smanjenom aktivacijom moždanih regija uključenih u mentalizaciju, osobito:
- medijalnog prefrontalnog korteksa,
- stražnjeg cingularnog korteksa,
- temporalnih polova.
Te regije inače sudjeluju u razmišljanju o tuđim mislima, namjerama i osjećajima. Smanjena aktivacija upućuje na oslabljen automatski doživljaj druge osobe kao subjekta s unutarnjim životom.
Važno je naglasiti da se ovaj obrazac nije pojavio pri gledanju odjevenih žena niti pri gledanju muškaraca, seksualiziranih ili ne. Također, testovi pamćenja pokazali su da sudionici nisu manje pažnje posvećivali seksualiziranim ženama; naprotiv, njihova tijela su bila bolje zapamćena, što isključuje objašnjenje temeljeno na nepažnji.
Tumačenje nalaza
Autori zaključuju da seksualizacija, u kombinaciji s određenim stavovima promatrača, mijenja način na koji se druga osoba spontano kognitivno obrađuje. Umjesto aktivacije mreža koje podržavaju razumijevanje druge osobe kao osobe, dolazi do pomaka prema obrascu obrade koji ne uključuje atribuciju mentalnih stanja.
Iako rad ne tvrdi da se seksualizirane žene doslovno doživljavaju kao neživi predmeti, nalazi upućuju na funkcionalno sličan učinak: privremeno isključivanje ključnih elemenata socijalne kognicije koji su temelj međuljudskog razumijevanja.
Ograničenja
Autori ističu da je uzorak relativno malen i ograničen na mlade heteroseksualne muškarce, te da studija ne ispituje dugoročne učinke ponavljane izloženosti seksualiziranim prikazima. Također, rad ne ispituje pornografiju niti navike konzumacije medija, nego se bavi akutnom neuralnom obradom vizualnih podražaja.
Zaključak
Ovaj rad pruža snažne neurokognitivne dokaze da seksualizacija ženskih tijela, u interakciji s neprijateljskim seksističkim stavovima promatrača, može dovesti do smanjene atribucije agencije i oslabljenog angažmana moždanih mreža odgovornih za mentalizaciju.
Nalazi ne govore o posljedicama dugotrajne izloženosti niti o pornografiji, ali jasno pokazuju da način prikaza osobe može privremeno promijeniti temeljni način na koji je mozak percipira kao osobu. Time ovaj rad predstavlja važan mehanistički doprinos razumijevanju objektivizacije u socijalnoj kogniciji.
Referenca
Cikara, M., Eberhardt, J. L., & Fiske, S. T. (2011). From agents to objects: Sexist attitudes and neural responses to sexualized targets. Journal of Cognitive Neuroscience, 23(3), 540–551.
Poveznica na rad