Nakon što razgovori s lokalnom Nadbiskupijom nisu donijeli promjenu, roditelji katoličkih škola u Hamburgu svoje su prigovore uputili i višim crkvenim instancama. Mjesecima su upozoravali na novi okvir seksualnog odgoja za katoličke škole „Muško, žensko, različito“ (Männlich, weiblich, divers) i tražili zaštitu prava da svoju djecu odgajaju u skladu sa svojom katoličkom vjerom. Njihova je ustrajnost naposljetku dobila snažnu potvrdu: Dikasterij za kulturu i obrazovanje stao je uz roditelje i njihove prigovore.
Ovaj slučaj, međutim, otvara i pitanje koje se tiče svakog djeteta: jesu li sadržaji kojima se djeca izlažu razvojno primjereni i sigurni?
Hamburški dokument predstavlja se kao suvremen i znanstveno utemeljen, a među svojim izvorima izravno navodi WHO/BZgA Standarde za seksualni odgoj u Europi. Njegov temeljni pojam seksualnosti pritom se oslanja na Uwea Sielerta, jednog od ključnih autora njemačke seksualne pedagogije, koji seksualnost opisuje kao „opću životnu energiju“.
Problem počinje već u samoj definiciji. Sielertov okvir briše granicu između spolnosti kao biološke činjenice i seksualnosti kao motivacijskog sustava koji sazrijeva s pubertetom. Tako ugodni dodir, tjelesna bliskost i privrženost u dojenačkoj dobi u seksualnopedagoškom okviru dobivaju seksualno značenje, iako ih razvojna neurobiologija opisuje kroz sustave privrženosti, koregulacije i smanjenja stresa.
No znanstveni problemi ovog ideološkog i kvaziznanstvenog smjera tu ne završavaju. Njegove postavke ulaze u sukob sa spoznajama razvojnih znanosti o funkciji produljenog ljudskog djetinjstva i razvojnoj ulozi predpubertetskog razdoblja, u koje se uvode seksualni sadržaji prije reproduktivnog sazrijevanja, kao i o nezreloj inhibicijskoj kontroli, iskustvenom oblikovanju seksualne motivacije i preferencija, razvojnoj ulozi autoriteta odraslih, granicama dječjeg samoodređenja, tvrdnjama o nepromjenjivosti orijentacije i identiteta te stvarnim dokazima o zaštitnom učinku takvih programa.
Upravo zato smatramo važnim temeljito analizirati WHO/BZgA Standarde, na kojima se temelji i hamburški dokument, njihove autore, teorijska polazišta i znanstvenu utemeljenost.
U prvom dijelu naše analize bavili smo se njihovim autorima, institucijama koje su ih oblikovale i teorijskim temeljima seksualne pedagogije na kojima počivaju. Pokazali smo kako je specifičan krug ideja iz seksologije i seksualne pedagogije prerastao u vrlo utjecajan međunarodni dokument koji danas nalazi put do školskih programa diljem Europe — pa, kao što vidimo u Hamburgu, i do katoličkih škola. U sljedećim nastavcima detaljnije ćemo analizirati upravo ona razvojna i znanstvena pitanja koja smo prethodno izdvojili, a koja se dosljedno pojavljuju i u hamburškom dokumentu.
WHO/BZgA Standardi prenose teorijske postavke seksologije i seksualne pedagogije u područje dječjeg razvoja, iako te postavke nisu izvedene iz razvojne biologije, neuroznanosti, pedijatrije ni evolucijske znanosti. A upravo su to discipline koje mogu odgovoriti na ključno pitanje: što određeni sadržaj čini razvojno primjerenim i sigurnim za dijete.
Pozivanje hamburškog dokumenta na „znanstvenost“ nadilazi njegovu stvarnu znanstvenu podlogu, jer njegove ključne postavke nisu izvedene iz razvojne biologije, neuroznanosti, znanosti o privrženosti i samoregulaciji ni iz spoznaja o kognitivnom i emocionalnom sazrijevanju djeteta.
Hamburški slučaj zato nosi dvije važne poruke. Roditelji imaju pravo tražiti da škola koju su izabrali poštuje njihovo pravo na odgoj djece u skladu s vlastitom vjerom. Istodobno imaju odgovornost tražiti da svaki sadržaj namijenjen djeci poštuje njihovu dob, razvojnu zrelost i biologiju sazrijevanja.
Hamburški roditelji pokazali su koliko mogu postići znanje, ustrajnost i zajedničko djelovanje roditelja u zaštiti djece.
Prvi dio naše analize WHO/BZgA Standarda — o autorima, tvorcima i teorijskim temeljima seksualne pedagogije: